Više naziva za jednu ali vrijednu biljku. Vrtni timijan, obični timijan, prava majčina dušica ili Thymus vulgaris je lijek ali i začin.

Iako je vrlo sličan majčinoj dušici ipak postoje razlike koje se ogledaju u načinu rasta ali i ljekovitim svojstvima. Timijan raste u visinu i ima svjetle cvjetove dok majčina dušica spada u puzavice i ima tamnije ružičaste cvjetove.

Ljekovitost timijana je neprikosnovena. Nabrojat ću samo neke i skoncentirsati se na njegovu ulogu u kuhinji.

Dakle, izuzetan borac protiv respiratornih problema, čisti pluća od sluzi, djeluje umirujuće, ublažava bolove kod reumatskog artritisa, borac protiv anemije, zubobolje, parazita, simptoma PMS-a, čireva, akni, opekotina, djeluje kao afrodizijak, antikoagulans, prirodni konzervans i baktericid. I još mnogo šire od navedenih zdravstvenih problema. Takođe se od timijana pravi i prirodna zaštita od insekata u ljetnim mjesecima.

Timijan možete uzgajati i u svom vrtu, traži mekano i rastresito tlo, bez previše vlage ali sa puno sunca. Koristi se u svježem i sušenom obliku. Ima jak gorkoljutkast ukus pa se preporučuje oprez kod primjene. Miris mu je veoma jak takođe.

S obzirom da je porijeklom sa Mediterana tako se najbolje i slaže sa mediretanskom kuhinjom. Rasprostranjen je širom svijeta i ima svoju široku primjenu i u drugim kuhinjama. Prednost timijana je što mu ne smeta dugo kuhanje.

Odlično se slaže sa janjetinom, junetinom, ribom i uopšte jelima sa roštilja. Takođe se dodaje u umake, marinade, sosove, na pizzu, u jaja, povrće ili gljive.

Kod pripreme mesa koriste se grančice svježeg timijana koje prije serviranja odstranite a za pripremu npr. umaka i sosova sitno nasjeckano lišće. Suho lišće se idealno slaže sa jelima od piletine, ribe, povrća i u salatama. Da bi dobili suhi začin prave se buketići od grančica i suše na prozračnom mjestu ali ne na direktnom suncu.

Izvrsna simbioza sa bijelim lukom, paradajzom i maslinama je ono što ga čini kraljem mediteranske kuhinje.